Borba djece za budućnost bez siromaštva u Zimbabveu

Svako jutro Thabitina majka Labhelani gleda svoju 10-godišnju kćer kako napušta njihovu kuću i započinje 45-minutni hod do škole. Krajolik je kamenit, kiše nema u dovoljnoj količini već nekoliko godina i Thabita izgleda tako maleno  dok hoda po suhoj zemlji. 

Thabita pati od epilepsije i pomisao da bi mogla doživjeti napad na putu do ili iz škole, strašna je za Labhelani. Ako je Thabita gladna, povećava se rizik od napada, a stvarnost je takva da često odlazi od kuće više gladna nego sita. Ako kod kuće ima hrane, to je obično sadza (čvrsta kaša s malo nutritivne vrijednosti). 

Suša uzrokuje nedostatak  hrane u Zimbabveu

Nakon godina neuspjelih kišnih sezona i suše djelomično uzrokovane vremenskim fenomenom El Niño, Zimbabve, nekadašnja "košara kruha" južne Afrike, sada je zemlja u kojoj roditelji, poljoprivrednici i starješine gledaju u nebo nadajući se kiši koja ne dolazi. 

Vlada Zimbabvea proglasila je "nacionalnu katastrofu" u travnju 2024. godine uzrokovanu sušom jer su sušni uvjeti kompromitirali proizvodnju hrane u zemlji i sposobnost obitelji da se prehrane. Prošle godine  žetva kukuruza u Zimbabveu bila je oko 60% niža od desetogodišnjeg prosjeka, a procjene pokazuju da će  oko 6 milijuna ljudi (više od 35% stanovništva) imati problem s nestašicom hrane tijekom prvih mjeseci 2025. godine. Djeca i njihova budućnost također su na kocki jer više od petine njih ne pohađa školu. 

Klimatski šokovi koji su posljednjih godina uzrokovali velike probleme u ukupnoj proizvodnji hrane, dogodili su se paralelno s ekonomskom nestabilnošću u Zimbabveu što je dodatno otežalo svakodnevne poteškoće s kojima se suočavaju seljaci i kućanstva s niskim prihodima. Mnogi osnovni proizvodi sada su nedostupni većini obitelji.

 Marijini obroci spašavaju djecu i njihove obitelji 

Thabitini roditelji 'neslužbeno' su zaposleni u rudniku zlata. Ako pronađu male ljuskice zlata, mogu ih prodati kako bi nahranili svoje petero djece. Ako ništa ne pronađu, nemaju novac i ne mogu nabaviti hranu. Labhelani brine da će 2025. godina biti još izazovnija od prethodne. 

Thabita i dalje odlučno želi ići u školu, a postoji poseban poticaj za njezinu upornost u pohađanju nastave. Svaki školski dan ona i njezini kolege u osnovnoj školi Sijauke dobivaju toplu šalicu hranjive kaše koju osiguravaju Marijini obroci. Kaša je obogaćena vitaminima i nutrijentima potrebnima djeci za rast i učenje, a pripremaju je i poslužuju volonteri Marijinih obroka iz Thabitine zajednice. U ovom turbulentnom okruženju Marijini obroci su spas za mlade učenike i njihove obitelji. 

"Kaša je pomogla Thabiti u obrazovanju," kaže Labhelani. "Motivirana je ići u školu zbog toga što voli kašu. Želim da nastavi pohađati školu jer znam da obrazovanje može osigurati bolju budućnost." 

Redoviti hranjivi obroci daju Thabiti energiju da maksimalno iskoristi vrijeme provedeno u školi. Ona sama kaže: "Volim kašu jer je ukusna. Napuni mi trbuh i tada mogu bolje čitati i pisati. Volim dolaziti u školu jer želim uspjeti. Želim ići u srednju školu i početi raditi kako bih mogla živjeti u vlastitoj kući.”

Nada u bolju budućnost 

Labhelanijin san za svoju kćer je nešto s čime se većina roditelja može poistovjetiti. Jednostavno kaže: "Želim bolju budućnost za svoje dijete." 

Naš program školske prehrane, koji su omogućili vrijedni volonteri iz lokalne zajednice i velikodušna podrška naših donatora, pomaže Thabiti približiti se tom cilju. 

Dovoljno je samo 22 € da biste jednom djetetu osigurali školske obroke tijekom cijele školske godine. Programom Marijinih obroka trenutno su osigurani hranjivi dnevni obroci za više od 1,5 milijuna djece u školama širom južne Afrike. Sada, više nego ikada, vaša je podrška potrebna kako bismo proširili glas o našem radu i težini situacije u tom području. Uz vašu podršku možemo doći do tisuća djece koja čekaju naše dnevne obroke. 

Ova priča prvi put je objavljena u časopisu My Weekly u siječnju 2025. godine. 

Gary Armstrong naš je voditelj medija za Marijine obroke u  Ujedinjenom Kraljevstvu. Nedavno je putovao u Zimbabve gdje je provodio vrijeme s djecom u školama u kojima se poslužuju Marijini obroci.