Dok se svijet suočava s klimatskim promjenama, Marijini obroci pružaju prijeko potrebnu stabilnost za djecu
Spržena zemlja, prašnjave ravnice i suha riječna korita - to je prizor koji se pruža kamo god pogled seže u sjeverozapadnoj regiji Turkana u Keniji.
Poput mnogih regija diljem istočne Afrike i Turkana se suočava sa seizmičkim izazovima, glađu i siromaštvom. Kenija je trenutno jedna od 10 zemalja s više od milijun ljudi koji se svrstavaju u drugi najteži stupanj akutne nesigurnosti hrane. Brojka se učetverostručila od 2021.godine. Kenija također bilježi porast od 10% djece mlađe od pet godina, koja su tijekom prošle godine patila od teške pothranjenosti.
Izazovno okruženje Turkane čini život vrlo nepredvidljivim, a njezini stanovnici moraju biti fleksibilni i sposobni prilagoditi se uvjetima kako bi mogli preživjeti. Tri godine suše, nezapamćene u 40 godina, uništile su poljoprivredu, zdravlje stoke i kupovnu moć kućanstava u regiji. Turkana, gdje su poljoprivreda i stočarstvo glavni izvori prihoda, je jedno od područja koje je najteže pogođeno sušom, i zbog toga tisuće djece trpi glad.
Dr. Samuel Derbyshire, socijalni antropolog koji radi u sjevernoj Keniji, iznosi neke od razloga zbog kojih su vremenske promjene u posljednjih nekoliko desetljeća utjecale na opskrbu stanovnika hranom u cijeloj regiji. Objašnjava i zašto je integriranje prehrane i obrazovanja ključno na području Turkane: „U prošlosti, kada je bilo puno kiše i trave, stoka je davala puno mlijeka. To mlijeko se moglo skladištiti ili preraditi u mlijeko u prahu. Također smo prerađivali životinjske masti i ulja. Mogle su se prikupiti prilično značajne zalihe za sušnu sezonu koju je stanovništvo očekivalo. Ali sada, budući da je kišna sezona daleko manje izražena, pripreme teku otežano. Konstantno se nalazimo u izazovnoj situaciji, ne uspijevamo skupiti višak hrane i nikada nismo spremni za sušnu sezonu.“
Pri tom dodaje: „Mislim da su se mnogi ljudi u prošlosti morali odlučiti između osiguravanja bolje prehrane ili slanja djece u školu. Donekle se smatralo da je slanje djeteta u školu gubitak. Stoga je danas upravo taj osigurani obrok u školi za djecu ključan, jer roditeljima to više ne stvara brigu. O prehrani, to jest osjećaju gladi, ovise sve druge mogućnosti koje se pružaju mladoj osobi. Kao što znamo, učenje ne trpi prazan želudac. Stjecanje obrazovanja kao i općenito napredovanje u životu mora se temeljiti na osnovi zdrave prehrane, a ne gladovanja.“
Zajedno s pouzdanim suradnicima iz Caritas Lodwar-a, Marijini obroci od 2005. godine poslužuju nužne obroke djeci u Keniji. Time potiču djecu, koja su iznimno ranjiva zbog nedostatka hrane, da pohađaju školu. Do kraja prošle godine naši su se obroci posluživali samo djeci predškolske dobi koja su pohađala centre za rani razvoj i obrazovanje diljem Turkane. Trenutno deseci tisuća osnovnoškolske djece također mogu računati na isto obećanje. Osiguran dnevni obrok je već sada pokazao značajan učinak. Nedavno istraživanje pokazalo je kako je, prije nego što su naši obroci posluženi u osnovnim školama, 74% djece izjavilo da je bilo gladno u školi. Tri mjeseca nakon početka prehrambenog programa postotak je pao na samo 3%.
Marijini obroci su slamka spasa djeci i obiteljima koje žive u Turkani jer je za mnoge to jedini obrok koji jedu u danu. Djeca Epeot Kiyonge samo su neka od tisuće onih koji se hrane preko programa školske prehrane. Troje od osmero djece je umrlo, a Epeot sama prehranjuje obitelji. Godine suše uništile su dobar dio njezine stoke, stoga dane provodi skupljajući drva za ogrjev, nosi ih kilometrima i prodaje kako bi mogla brinuti o svojoj djeci. Epeot također riskira život kopajući bunare kako bi osigurala što više vode za svoju obitelj. Međutim, u ovoj izuzetno izazovnoj situaciji, njezinih petero djece, u dobi od tri do sedam godina, napreduje u Kaite Kapel ECD u Turkani. Energični su, puni života, vole učiti i igrati se sa svojim prijateljima jer su siti zahvaljujući Marijinim obrocima.
Naš program školske prehrane igra ključnu ulogu u složenoj borbi protiv gladi u zajednicama, u kojima djeca nose teret globalnih problema. Potreba u Turkani je akutna. U 90% domaćinstava, čija predškolska djeca primaju Marijine obroke, djeca ne doručkuju kod kuće jer nemaju hrane.
Budući da glad ne pokazuje znakove jenjavanja, a izvješća otkrivaju da smo daleko od ispunjavanja cilja održivog razvoja UN-a o nultom postojanju gladi do 2030., nikada nije postojala hitnija potreba za potporom. Potrebno je misliti na djecu koja nisu sigurna kada će sljedeći put imati obrok.
Možete li djetetu pokloniti školske obroke za cijelu školsku godinu?
Posjetite našu web stranicu, donirajte i odigrajte svoju ulogu u zaustavljanju gladi djece.