Drukčija razina gladi
Za ljude Tigraja sutra je prekasno
Razgovarali smo sa sestrom Medhin, iz naše partnerske organizacije u Etiopiji, o cijeni koju stanovnici Tigraja plaćaju za sve ove godine smrtonosnog građanskog rata. Stopa gladi, koja je trenutačno na samom vrhuncu i s kojom se suočavaju djeca i zajednice, također je bila tema našeg razgovora.
„Ako sada ne pomognete ljudima da ne gladuju i ne umru, kada ćete to učiniti? Sutra je prekasno.“ Ovo oštro pitanje postavila je naša draga prijateljica, sestra Medhin, koja je zajedno s drugim članovima Kćeri milosrđa, naše pouzdane partnerske organizacije, vidjela kako njezinu voljenu Etiopiju razdire brutalni građanski rat.
Duga razdoblja medijske i komunikacijske izolacije razlog su da je posljednjih godina bilo malo priča iz Etiopije, a zločini kojima je svjedočila sestra Medhin previše su zastrašujući da bismo ih podijelili. Ali ono što je trenutačno najšokantnije to je činjenica da su, unatoč prošlogodišnjem mirovnom sporazumu, „glad i umiranje od gladi gori nego ikada dosad.“
Bez obzira na prihode, imovinu ili status prije sukoba, nitko u Tigraju nije izbjegao užas ovog rata. Sestra Medhin kaže kako su svi prisiljeni na prosjačenje, čekajući da budu nahranjeni. „Zamislite koliko bi ovo bilo bolno i teško za bilo koga od nas da se pokušamo staviti na njihovo mjesto. To je degradirajuće, nehumano“, dodaje.
Razina gladi u svim područjima Tigraja doseže očajne razmjere. Ljudi su još iscrpljeni i izgladnjeli od nedostatka hrane tijekom rata. U glavnom gradu Tigraja, Mekelleu, hrana i pomoć jedva su stizale, a sukob je sprječavao svaku mogućnost za sadnjom, gnojidbom ili žetvom usjeva. Godine sušnih razdoblja ili minimalnih oborina također su bile veliki izazov za poljoprivredu.
„Službeno rečeno, rat je stao, ali ljudi i dalje umiru od gladi, još uvijek su traumatizirani, a tome smo svjedoci svakog dana. Toliko djece, majki, ljudi s kroničnim bolestima... cijelo stanovništvo Tigraja još uvijek pati od posljedica“, naglašava.
Sestra Kćeri milosrđa upozorava: „Znate kako kažu - prazan želudac nema uši da sluša. Vrlo je teško čak i razgovarati s tom djecom. Kad ostanemo bez hrane, samo i jedan dan, znate koliko možemo biti razdražljivi, ne želimo ni s kim razgovarati... To utječe na naše raspoloženje, naše ponašanje. Osjećaj gladi o kojem govorim nije onaj uobičajeni na koji su ljudi navikli. Ovo je iznad toga, nama često nepojmljivo. Ne govorim o jednodnevnoj gladi, govorim o danima bez hrane s kojima se djeca suočavaju. Djeca su užasno mršava, imamo toliko djece koja su pothranjena zato što nemaju dovoljno za jelo. Više od svega potrebno ih je nahraniti jer umiru od gladi. Također im je nužna medicinska skrb, ali i odjeća i ostale osnovne potrebe trebaju biti zadovoljene. Općenito govoreći, situacija u kojoj se ljudi nalaze nedostojna je čovječanstva. Govorimo o djeci koja su godinama izbivala iz škole, počevši od COVID-19 pa sve do rata koji je netom nakon toga uslijedio. Svatko bi trebao promisliti o vlastitom djetetu u takvoj situaciji. Moramo velikodušno odgovoriti na njihove potrebe, kako bismo im život učinili smislenim, plodonosnim i ispunjenim nadom, to jest životom vrijednim življenja.“
Teško je ne osjećati se beznadno pred takvim poražavajućim svjedočanstvom, ali sestra Medhin prepričava priče o slamci nade za koju se narod držao u tim vremenima velike tame. Objašnjava kako je stalna prisutnost Kćeri milosrđa u regiji pružala veliku utjehu onima kojima su bili u mogućnosti pomoći. Uz podršku Marijinih obroka Kćeri milosrđa bile su prva organizacija koja je dijelila hranu u glavnom gradu, Mekelleu, gdje se dnevno hranilo 30.000 interno raseljenih osoba u 27 kampova.
Sestra Medhin tvrdi da su tisuće života spašene kroz ovaj rad; životi poput onoga jednog raseljenog tigrajskog djeteta imenom Mulu, koje je pobjeglo iz svog sela nakon što su izbile borbe. Odvojenom od svoje obitelji, nije mu preostalo ništa drugo nego da sam prati skupinu seljana na iscrpljujućem putu do Mekellea. Dok je život u privremenom kampu bez obitelji bio nevjerojatno težak, bio je zadovoljan što svaki dan dobiva hranu. Uz nove prijatelje je jačao i nadao se mirnijoj budućnosti.
„Svaki put kad pomislim na mračne trenutke, posebno u posljednje dvije godine, sjetim se Marijinih obroka. Nikad se nisam osjećala napuštenom, predosjećala sam kraj ovih mračnih trenutaka kao i svijetlu budućnost. Znala sam da će doći dan kada će sve ponovno biti u redu i kada će se život vratiti u normalu.
Zamislite biti u mogućnosti spasiti živote više od 86.000 ljudi u posljednje tri godine. Jednostavno je nevjerojatno, to je neopisivo. Bili su to ljudi koji su umirali od bolesti zbog nedostatka hrane, kojima smo na ovaj način pomogli. Mislim da je to najbolji dar koji možete dati bližnjemu, a posebno onom kojemu su potrebne vaša ljubav i pomoć“, dodaje sestra Medhin.
Dok su se tisuće ljudi vraćale u svoja sela kako bi započele obnovu svojih života, Marijini obroci podržali su Kćeri milosrđa da podijele hranu u zajednici, osiguravajući time osnovne namirnice najpotrebitijim obiteljima. Također su nastavili s prehranom oko 10.000 djece u 14 škola. U nadolazećim mjesecima program i jelovnik će se proširiti, jer će obnoviti kuhinje koje su uništene ili opljačkane tijekom sukoba. Školski obroci značajni su za obitelji koje kreću na dugi put oporavka, a obećanje o svakodnevnom obroku na obrazovnom mjestu pomoći će u stvaranju stabilnosti za djecu koja su proživjela nezamislive traume i glad.
„Želim zahvaliti ljudima na njihovoj ljubavi. Kada je vaša ljubav iskrena, onda prelazi granice, a prijeći će i svaku vrstu prepreke. To je upravo ono što su podupiratelji Marijinih obroka i učinili. Smatram kako ovo što se zbilo u Tigraju nikada nitko dosad nije iskusio. Stoga ni podrška koja nam je potrebna nije uobičajena. Doista nam je potrebno prikupiti znatno više sredstava. To zahtijeva dodatne napore, možda i uskratiti sami sebi neke stvari, kako bismo mogli dati više od onoga što inače dajemo.”
“Želim zamoliti širu javnost diljem svijeta da podrži rad Marijinih obroka jer će to spasiti živote. To je najviše što svatko od nas može učiniti za te ljude”, zaključuje.
