Nada za Haiti - Chantrelleina priča
Chantrelle je volonterska kuharica za Marijine obroke, ona svakog radnog dana pomaže u pripremi i posluživanju obroka djeci koja pohađaju školu Verena II.
Chantrelle Paul ima dvoje djece u dobi od 16 i 11 godina. Walker, koji ima 11 godina, pohađa Osnovnu školu Verena II u gradu Port-au-Prince na Haitiju gdje prima Marijine obroke. Njezin stariji sin također je primao Marijine obroke dok je bio u osnovnoj školi. Chantrelle je volonterska kuharica za Marijine obroke, ona svakog radnog dana pomaže u pripremi i posluživanju obroka djeci koja pohađaju školu Verena II.
U rujnu 2023. godine, školu Verena II napale su suparničke bande. Taj se incident dogodio na staroj lokaciji škole u području Delmas II u Port-au-Princeau koje je bilo pod kontrolom bandi. Bande nisu izravno napadale školu, ali se njihova borba proširila na njezino područje. Uz borbe i pucnjavu koje su se odvijale na igralištu jedna se banda pokušavala sakriti na školskome tlu. Sva su se djeca i osoblje sakrili u zgradi škole, iako nitko nije bio ozlijeđen, zapaljene su i uništene neke zgrade. Myrlande, školska kuharica, objasnila je da je jedna od bandi pomogla djeci i osoblju da pobjegnu. Škola je bila zatvorena oko dva mjeseca, ali je zbog povećanog nasilja u tom području bila prisiljena preseliti se na novu lokaciju u veljači 2024. godine u Maïs Gâté. Škola sada radi na dvije lokacije: staroj lokaciji u Delmas 2 i novoj lokaciji u Maïs Gâté. Myrlande je objasnila da su bande upozorile školu kako ne smiju zatvoriti dio u Delmas 2.
Kako bande utječu na živote djece i njihovo obrazovanje?
Škola je nekada bila smještena u području Delmas 2 u Port-au-Princeu, a to je područje bilo pod kontrolom bandi. U vrijeme kad su moji sinovi morali pohađati školu dok je bila na tom području, bilo je još i gore. Uvijek sam bila jako prestrašena jer sam znala da moraju hodati kroz područja u kojima su djelovale bande. Bilo je stvarno stresno. Sada je škola premještena i nalazi se nasuprot naše kuće pa sam manje pod stresom. Ali, naravno, to znači da druga djeca moraju napustiti svoje područje kako bi došla do škole, što je za njih opasno. Dakle, ako moja djeca i ja nismo zabrinuti, zabrinut je netko drugi. Osjećam se blagoslovljeno jer sam barem živa, moja djeca su živa i dobro su.
Ali to je kao da su djeca u zatvoru, uopće ne izlaze van. U prosincu, što je tradicionalno vrijeme kada Haićani izlaze slaviti, svi su ostali kod kuće, djeca ne izlaze jer se boje što bi se moglo dogoditi.
Ne slušam vijesti više jer mi je traumatično. Ne slušam ih jer čujem nešto što se dogodilo nekome tko bi mogao biti moja obitelj ili netko koga poznajem. Bolje mi je da ne slušam vijesti.
Onog dana kada je škola napadnuta bila sam u crkvi pa sam otišla i potrčala po djecu. Kada sam se vratila, vidjela sam svoju djecu i bila su dobro, a ja sam plakala. A oni su rekli: "Oh, ne boj se. Zašto si se uplašila?" A maleni je rekao: "Ne brini se, čuo sam pucnjavu, samo sam se sakrio i Bog me štitio. Zato mama nemoj plakati."
Dok smo pješačili kući, na cesti nije bilo automobila jer se još uvijek pucalo i kamenje je letjelo sa svih strana. Svaki put kad sam se zabrinula ili obeshrabrila, moja djeca su mi pomogla i ohrabrila me. Osjećam se blagoslovljeno jer su moja djeca snažna, ali nije lako biti snažan. Znate, većina je djece uvijek prestrašena, što je tužna stvarnost u kojoj živimo.
Koje mjere opreza morate poduzeti kada živite u području pod kontrolom bandi?
Ako pitate kako se možete zaštititi, odgovor je da ne možete. Jedino što možete učiniti je moliti se i znati da će vas Bog zaštititi. Jedino što možemo učiniti je moliti se i biti oprezni. Ako postoji problem u određenom području, jednostavno moramo izbjegavati odlazak ondje.
Na koji su način bande utjecale na vašu obitelj i život?
Najbolji način da ovo objasnim jest pokazati kako je nekada izgledao moj svakodnevni život, a kako izgleda sada. Nekada sam iznajmljivala malu poslovnu prostoriju u Delmasu 2 gdje sam prodavala rabljenu odjeću. Ne znam tko je to bio, ali trgovina je uništena i sve sam izgubila.
Zatim su se dvije suparničke bande sukobile u tom području, paleći sve i ubijajući stanovnike. Morali smo se preseliti jer smo se bojali za svoj život i živote naše djece.
Sada iznajmljujemo prostor u Maïs Gâtéu i pokušavam prodavati odjeću od kuće, ali posao nije više dobar kao prije. Samo ljudi koji znaju da sam tu dolaze i kupuju stvari. Više ne mogu dobro zarađivati.
Kao majka, koje strahove imate za svoju djecu?
Uvijek pratim o čemu pričaju i kako se ponašaju kako bih znala što rade. Mislim da razumiju što trebaju raditi i uvijek se pobrinem da imaju snove. San mog najstarijeg sina je imati novaca i otvoriti sirotište. Negdje gdje bi djeca mogla boraviti izvan ulice i imati obrazovanje.
Za mlađeg, njegov san je postati nogometaš i biti bolji od Ronalda! Kaže da, ako želi imati novaca, mora ga zaraditi kroz nogomet. Ali nažalost, zbog prisutnog nasilja, previše se bojim poslati ga u klub da igra nogomet. Ne možemo previše riskirati.
Najvažnija stvar za mene je da ga zadržim u školi i da ima obrazovanje pa mu kažem da, ako želi biti dobar nogometaš, mora učiti. Kaže mi: "Dobro, završit ću školu i naučiti sve, ali želim biti nogometaš."
Na koji način program školske prehrane Marijinih obroka sprječava djecu da se priključe bandama?
Činjenica da moje dijete jede svaki dan u školi jedan je od najvećih blagoslova. Ako Walker ide u školu i nemam novca, ne moram se brinuti što će se dogoditi jer znam da će tamo dobiti dobar obrok, a ponekad se čak vrati kući i kaže: "Mama, nisam gladan jer sam jeo, dobro sam." Obroci su jedna od najboljih stvari koje su Marijini obroci mogli ikada učiniti za mene i moju obitelj. Hvala svima koji to omogućuju.
Molim se svaki dan za program školske prehrane jer znam da ako on to ne dobije, puno će me stajati pokušati pronaći hranu za njega.
Koje nade imate za Haiti?
Haiti nije loša zemlja. Haićani nisu loši ljudi. Mi smo dobri ljudi. Glavni problem su svi ti ljudi koji donose odluke, oni su loši. Haićani su sretni ljudi. Ne trebamo mnogo. Trebamo samo osnovno. Sretni smo i zadovoljni s time. Jedino što nam treba je dobra vlada, to nam nedostaje. Sigurna sam da bismo s dobrom vladom imali i bolji narod. Haiti će biti jedna od najboljih zemalja za djecu koja dolaze.
Moja vjera u Boga je glavna stvar koju imam. Iskreno vjerujem da nas Bog neće napustiti. Vjerujem da će se jednog dana stvari obnoviti i da ćemo imati bolji Haiti. Možda to neću vidjeti, možda moja djeca to neće vidjeti, ali moja će unučad to vidjeti.