Volja za uspjehom
Arushi je pametna, vedra i iznimno samostalna učenica iako za samu sebe to ne bi rekla. Pročitajte o njezinoj nevjerojatnoj priči u našem najnovijem izvješću.
Arushi i njezina mlađa sestra, svakog školskog dana, od Marijinih obroka primaju hranjivo jelo. Međutim, nije bilo lako izboriti se za život u mjestu u kojem bi mogle redovito pohađati nastavu i dobivati obroke. Budući da njihova obitelj ne zarađuje mnogo, pomoć koju ove dvije sestre primaju od Marijinih obroka od velike je važnosti. „U obitelji nas je četvero: otac, majka, mlađa sestra i ja. Otac mi je poljoprivrednik, a majka domaćica. Otac jedini opsrkbljuje našu obitelj. Imamo tek toliko da preživimo svaki dan.“
Program prehrane u školi značajno i pozitivno utječe na Arushinu svakodnevicu: „Marijini obroci pružaju mi prehranu bogatu bjelančevinanama i drugim hranjivim sastojcima koji mi pomažu usredotočiti se na učenje. Jako volim Marijine obroke i vrlo sam zahvalna svima koji doprinose njihovome radu.“
Kako bi svojim kćerima omogućili obrazovanje, Arushini su ih roditelji odlučili poslati ujaku i ujni koji žive u blizini škole. Nažalost, život s ujakom i ujnom ubrzo je propao. Ponekad je bilo nasilja, što je ugrozilo Arushin rad i učenje.
„Cijelo smo vrijeme morali obavljati kućanske poslove. Umjesto odlaska u školu, ujak i ujna bi nas slali čuvati stoku na ispaši ili bismo morali raditi druge poslove. U razdoblju kada se obrađuju polja riže, ne bi nam uopće dopuštali pohađanje nastave.“
Stvari nisu išle u dobrome smjeru. Iako je obrazovanje dviju sestara bilo ugroženo, Arushini roditelji nisu bili u mogućnosti preseliti se zbog položaja svoje farme. Osim toga, nisu mogli potražiti pomoć od drugih rođaka zbog duboke podjele koja se dogodila među rodbinom.
„Budući da su se moji roditelji vjenčali svojevoljno, njihove ih obitelji nisu prihvatile u svoje domove. Zato su majka i otac otišli iz svojih sela te započeli zajednički život u unajmljenoj kući.“
Činjenica da je Arushi uspjela uvjeriti svoje roditelje u vrijednost obrazovanja, pokazuje njezinu odlučnost i snagu volje. Arushi je bila presretna kada su njezini roditelji odlučili unajmiti prostor u kojemu će ona i sestra moći stanovati. Djevojke su se odselile od ujaka i ujne te nastavile svakodnevno pohađati nastavu.
Arushi sada, sa samo trinaest godina, samostalno vodi brigu o sebi, svojoj sestri i njihovome kućanstvu, a sve s ciljem osiguravanja bolje budućnosti svima. Otkako je Arushi glava obitelji, svakodnevna hrana Marijinih obroka postala joj je važnija nego ikad.
Roditelji posjećuju svoje dvije kćeri, ali nije uvijek lako proputovati udaljenost od 120 kilometara koja ih dijeli. Zato sestre cijene svaki posjet.
„Roditelji dođu do nas jednom mjesečno, ali i dalje nam nedostaje njihovo društvo. Kući možemo putovati samo tijekom duljih praznika.“
Tolika razina samostalnosti nosi sa sobom i mnoge izazove.
„Sestra i ja stanujemo u unajmljenoj kući koja se nalazi na samome rubu guste šume. To područje nije sigurno. Puno je divljih životinja, osobito slonova. Nemamo električnu energiju, a tijekom ljeta suočavamo se s nestašicom vode jer se njezina razina u bunaru snizi.“
Arushin je san postati učiteljicom, stoga ne čudi da ona svoju ustrajnost, snagu volje i nevjerojatan osjećaj za odgovornost pokazuje i u učionici: „Želim završiti školu s peticama iz svih predmeta. Nakon toga, nastavit ću obrazovanje upisom na dobar fakultet. Želim biti dobra učiteljica i tako pomoći siromašnoj seoskoj djeci, osobito djevojkama poput mene.“
Unatoč izazovnim životnim okolnostima, Arushi ne dopušta da je išta omete u njezinom nastojanju da pomogne drugima kada odraste. Ona cijeni obrazovanje kao malo tko njezine dobi: „Djecu koja ne idu u školu želim potaknuti na promjenu. Uvjerena sam da jedino obrazovanje može donijeti potrebne društvene i ekonomske promjene u našim životima.“
Budući da se svakodnevno suočavaju sa spomenutim izazovima, Arushi i njezinoj sestri mnogo znači, kako u fizičkome tako i u psihičkome smislu, to što mogu primati hranjive obroke. Obroci se poslužuju svakodnevno pa djevojke znaju da se mogu osloniti na Marijine obroke, zato se manje brinu o tome hoće li i kada će opet moći jesti.
Arushi nije jedina koja vjeruje da je obrazovanje ključno za ostvarivanje svih mogućnosti njezine zajednice.
Uz vašu pomoć, Marijini obroci, posluživani u obrazovnim ustanovama, mogu nastaviti pružati nadu i ohrabrenje najsiromašnijoj djeci svijeta. Kada im se samo ukaže prilika, ta djeca pokazuju nevjerojatnu predanost i ustrajnost na svojemu putu k boljoj budućnosti – baš poput Arushi.