Život djevojčice Fridah kao primjer svima
U razredu Fridah sjedi u prvom redu. Kad krene nastava, izuva gumene sandale i stavlja olovku među nožne prste.
Fridahin život se zauvijek promijenio kada se razboljela od nedijagnosticirane bolesti u dobi od pet godina, izgubivši svu sposobnost kretanja i komunikacije. Upis u školu mnogo joj je značio, a njezin napredak je nevjerojatan: sada može odgovoriti s „da” i „ne”, okrenuti stranice svoje bilježnice nogama i pisati nožnim prstima. Fridahina škola jedna je od preko 650 škola u Zambiji u kojima se svakog školskog dana poslužuju Marijini obroci. Svakodnevna kaša daje joj energiju za igranje s prijateljima na igralištu, bavljenje sportom i koncentraciju na nastavi, pomažući joj tako na putu do ostvarenja sna da jednoga dana postane profesionalna nogometašica.
14-godišnja Fridah savladala je vještinu koja bi većini nas bila nevjerojatno izazovna
Pokraj jedne kuće u ruralnom selu u Zambiji, na improviziranom konopcu za sušenje odjeće izrađenim od lanca starog bicikla i komada žice povezanih zajedno i razapetih između dva stabla, visi tamnoplava školska suknja i svijetlo plava košulja. Ova uniforma pripada 14-godišnjoj Fridah, šestoj od sedmero djece u njezinoj obitelji i jedinoj koja ide u školu. Krenula je s 11 godina, uključivši se u inicijativu uključivanja djece s posebnim potrebama i invaliditetom u redovno obrazovanje.
Kad je imala pet godina, Fridah se razboljela od nedijagnosticirane bolesti, ostala je paralizirana i izgubila sposobnost govora. Danas jedine riječi koje može reći su „da” i „ne”. Ovi odgovori predstavljaju napredak koji se dogodio otkako je krenula u školu. „Ne znamo kako je došlo do njezina invaliditeta”, kaže nam njezina majka Peggy. „Neko vrijeme je bila bolesna, zatim je ostala paralizirana i nije mogla govoriti. Bila je sretna kad su joj rekli da može krenuti u školu, a i sada je presretna što može ići u školu.”
Svakoga jutra prije nego što krene iz kuće, Peggy okupa Fridah u maloj plastičnoj kadi iza kuće. Zatim joj obuče uniformu i preko desne ruke stavi poderanu plavu plastičnu vrećicu za kupovinu u kojoj se nalaze njezina bilježnica i olovka. U razredu Fridah sjedi u prvom redu. Kad krene nastava, izuva gumene sandale i stavlja olovku među nožne prste. Nogama okreće stranice dok ne pronađe prazno mjesto za pisanje.
Njezina učiteljica Jessie iz prve je ruke vidjela napredak koji je postigla: „Vidjela sam Fridah kako se razvija ove godine. Kad je prvi put došla ovdje, nije mogla ništa reći. Prošle godine je naučila odgovarati. Sada ako joj kažem riječ, a ona će ju napisati.”
Osnovna škola Maguya jedna je od preko 650 osnovnih škola u Zambiji u kojima se svaki školski dan poslužuju Marijini obroci. Fridahini prijatelji joj pomažu, a ona kašu nosi u boci ispod ruke. Zamjenica ravnatelja Naomi Mashowo kaže: „Ova kaša uvelike pomaže djeci. Djeca dolaze u školu praznih trbuščića. Većina njih dolazi iz domova u kojima ne doručkuju. Zaista smo zahvalni što imamo ovu kašicu za našu dječicu. Oni mogu bolje učiti, jer su nešto pojeli”, dodaje Peggy. Dnevna kaša ne daje Fridah energiju samo u učionici, već i na igralištu. Uživa u preskakanju užeta, kao i u netballu i nogometu, toliko da joj je san profesionalno igrati nogomet kad odraste.
